lunes, 17 de septiembre de 2012

"DE LA BURA A LA CAMANCHACA / OD BURE DO KAMANČAKE" DE VJERA ZLATAR MONTAN: RESEÑA CRÍTICA DE LA DRA. ZELJKA LOVRENCIC




Predstavljamo vam zanimljivu knjigu mlade Čileanske arheologinje hrvatskih korijena Vjere Zlatar Montan.
Vjera Zlatar Montan autorica je značajnih knjiga o doseljavanju Hrvata na područje čileanskoga sjevera: Los Croatas, el salitre y Tarapacá (Hrvati, salitra i Tarapacá, 2001.), Raíces croatas en la región de Antofagasta (Hrvatski korijeni u Antofagasti, 1994.) te Imigración Croata en Antofagasta (Hrvatsko useljavanje u Antofagastu, 2002.). Nedavno mi je dostavljen još jedan njezin rad naslovljen De la bura a la camanchaca (Od bure do kamančake), objelodanjen u Iquiqueu 2002. i ponovno tiskan 2006. Uz nju, autorstvo potpisuje i Hrvoj Ostojić Perić, predsjednik Hrvatskoga doma u tome gradu. Knjiga je objavljena i u hrvatskome prijevodu.

Radi se o svojevrsnome sjećanju na epopeju Povljana na sjeveru Čilea popraćenome  slikovnim materijalom. Snažni i hladni vjetrovi - bura i kamančaka - zanimljive su poveznice između Hrvatske i Čilea, odnosno Brača i sjevernih čileanskih pokrajina. Njima su posvećene i dvije pjesme - Bura na Braču Tina Ujevića i Camanchaca Luisa Barazze R.

U uvodnome dijelu, autori govore o povijesti Hrvatske odnosno Dalmacije. Posebno poglavlje zauzima povijest jednoga od naših najvećih otoka (u razdoblju od postanka u IV. stoljeću p. K. do danas), a govori se i o njegovim obilježjima, kolonizaciji, značajnim ljudima. Primjerice, kao prvi poznati brački geograf spominje se Dujam Hranković koji je kasnije bio hvarski biskup.

Slijedi povijest Povlja od vremena prethistorije do današnjih dana. Autori napominju da su današnji stanovnici toga mjesta uglavnom potomci onih koji su s kontinenta (Bosne) bježali od turskih osvajanja. Među njima bili su Ostojići, Knežići, Jankovići i Taraši, te Zlatari i Litovići. Nakon njih u Povlja stižu i obitelji Dragičević i Hržić dok su ostali stanovnici došli u XIX. i XX. stoljeću s ostalih područja Brača, Poljice, Dalmatinske zagore, Splita i Kaštela. Povijest Povlja veže se uz ime povjesničara i svećenika dr. Ivana Ostojića Knežića (1893.-1980.), autora knjiga „Povlja - povijesni prikaz“, „Benediktinci u Hrvatskoj“ i „Benediktinska biskupija u Povljama“.

Posebno poglavlje posvećeno je najstarijemu i najvrednijem povljanskome spomeniku - ranokršćanskoj bazilici iz V. ili najkasnije VI. stoljeća, benediktinskome samostanu, Povaljskoj listini ili Povaljskome kartularu te jednome od najstarijih spomenika pisanih bosančicom Povaljskome pragu. Spominje se i Kaštil, dvorac koji je u posjedu samostana do 1630. kada ga kupuje bračka obitelj Tomaseo, i legende vezane uz njega. Godine 1854. kupio ga je Juraj Ostojić, a njegovi ga unuci između dva rata vrlo jeftino prodaju biskupiji.

Osim o povijesti Povalja, u knjizi se govori o obrazovanju i gospodarstvu na tome području, dok se posebna poglavlja odnose na stanovništvo toga mjesta. Donosi se i  popis najstarijih obitelji te njihovih nadimaka.
Važan dio knjige posvećen je povljanskim iseljenicima koji su imali slične motive za iseljavanje kao i ostali stanovnici tadašnje Austro-Ugarske: bijeg od gladi, odlazak iz Austro-Ugarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zbog gušenja građanskih prava i dugotrajnoga služenja vojske, te liberalne politike koju je Austro-Ugarska imala prema onima koji su željeli iseliti, a Sjedinjene Države i Latinsko-američke zemlje prema onima koji su željeli useliti. Do Prvoga svjetskoga rata Povljani u velikome broju iseljavaju u Sjevernu i Južnu Ameriku. U međuratnome  razdoblju sele u razne gradove na tim kontinentima.

U dijelu naslovljenome „Povljani u Tarapakí“ prvo se donosi povijesni prikaz toga područja i govori o povljanskim doseljenicima na to područje. Petar Zlatar Haraho Vrsalović je prvi poznati stanovnik toga mjesta. Došao je u Iquique polovicom XIX. stoljeća (pretpostavlja se 1849.) i oženio se Juanom Gaete s kojom je imao sinove Miguela i Ivana. Vratio se u svoje selo na Brač gdje je umro 1896.

Iako Povljani na području Tarapaké nisu bili tako uspješni kao Hrvati koji su se obogatili na salitri (Baburica, Petrinović, Sargo), imali su dovoljno novca za pristojan život i za školovanje svoje djece. Danas ih puno više živi u Antofagasti nego u Iquiqueu.

Knjiga sadrži i popis Povljana nastanjenih u Iquiqueu te povijest njihovih obitelji popraćenu slikovnim materijalom, a posebna je pozornost posvećena Petru Ostojiću Zlataru koji je zajedno s bratom Antom bio vlasnik tvrtke Agua Mineral Chusmiza.

Osim o Povljanima u Iquiqueu, autori knjige pišu i o onima koji su se naselili u Antofagasti. Donose kratki povijesni prikaz toga grada te popis njegovih stanovnika podrijetlom iz Povlja među kojima se posebno ističu obitelji Dragičević, Glavinović, Hržić, Montan itd.

Knjiga koja završava popisom svih Povljana za koje se zna da su došli na područje čileanskoga sjevera u razdoblju od kraja XIX. i u XX. stoljeću, vrijedan je i koristan rad koji se pridružuje ostalim djelima o našim mnogobrojnim zemljacima koji su iselili iz Hrvatske i svoju u budućnost pronašli u Čileu.


Prilog izvorno objavljen na portalu Moj Vis i prenosimo ga uz njihovu suglasnost

No hay comentarios:

Publicar un comentario